Koja su zakonska (IP) prava u podacima (bazama podataka)

Kada govorimo o podacima (bazama podataka) prvo trebamo razlučiti strukturu od sadržaja baze podataka (kada koristimo riječ ‘podaci’, mislimo na sadržaj same baze podataka.). Strukturni elementi sadržavaju stvari poput imena polja i modela namijenjenog podacima, odnosno organizaciju tih polja i njihovu međusobnu povezanost.

U mnogim nadležnostima, velika je vjerojatnost da će strukturni elementi baze podataka biti zaštićeni autorskim pravima (to donekle ovisi o razini ‘kreativnosti’ u kreiranju te strukture).

Kako god, nas ovdje posebno zanimaju podaci. Kada govorimo o “podacima”, treba biti oprezan jer sama riječ nije sasvim precizna: “podatak” može značiti nekoliko stvari ili jednu jedinu stvar (npr. jedan bibliografski zapis, geografska širina/dužina itd.) ili veliku skupinu (npr. sav materijal u bazi podataka). Kako bi izbjegli zbunjenost, za pojedine stvari koristit ćemo termin “sadržaj”, a podatke ćemo koristiti za kolekcije.

Za razliku od teksta, glazbe ili filma, pravna situacija za podatke uvelika varira među zemljama. No, većina nadležnosti odobrava određena prava u podacima (kao zbiru).

Razlika između “sadržaja” baze podataka i kolekcije je posebno bitna za činjenične baze podataka jer ne postoji nadležnost koja bi dala monopol nad individualnim činjenicama (“sadržaju”), čak i ako može dati pravo (ili prava) kolekciji kao cjelini. Da ilustriramo, zamislimo jednostavan primjer baze podataka koja sadrži točke otapanja različitih supstanci. Dok cijela baza podataka može biti zakonom zaštićena tako da joj ne možemo pristupiti, koristiti ju ili redistribuirati bez dozvole, ništa vas ne bi sprječavalo konstatirati činjenicu da se supstanca Y otapa pri temperaturi Z.

Oblici zaštite se dijele u dvije kategorije:

• Copyright for compilations
• Sui generis prava za kolekcije podataka

Kako smo već naglasili, ne postoje opća pravila pa situacije variraju po nadležnostima. Stoga nastavljamo analizu po državama razmatrajući koji (ako ijedan) od ovih pristupa koristiti u konkretnoj nadležnosti.

Naposljetku, istaknuli bismo da u slučaju kada ne postoji nikakva pravna zaštita, mnogi pružatelji (zatvorenih) baza podataka mogu koristiti kombinaciju jednostavnog ugovora i pravnih provizija kojom će braniti kršenje pristupnih i kontrolnih mehanizama s ciljem ostvarivanja razultata sličnih formalnim IP pravima. Na primjer, ako je X pružatelj baze podataka s citatima, on može ostvariti bilo koji skup uvjeta koji želi putem:

(a) Requiring users to login with a password (b) Dozvoljavanja pristupa jedino onim korisnicima koji imaju račun i lozinku pod uvjetom da se korisnik slaže s terminima i uvjetima pružatelja

Više o pojedinim nadležnostima i situacijama možete pročitati u Guide to Open Data Licensing.